Igra plakanja

Komentirao 0 Član   Pogledajte komentare

Autor: Dieter Wolke

Sažetak članka

Među bebama postoje velike razlike, a pogotovo kad se radi o dužini plača i tome koliko je plač glasan.

Obrazac trajanja i glasnoće prilikom plakanja uspostavlja se tijekom prve godine života. Možda ćete vas iznenaditi podatak da bebe ne plaču baš puno tijekom prva 3 tjedna, ali se ukupno dnevno trajanje plača između 3. i 6. tjedna života povećava od 1,75 sati na 2,5 sata dnevno. Količina plača doseže vrhunac između 3. i 9. tjedna, a onda se do 4. mjeseca smanjuje na 1 sat i ostaje na toj razini sve dok beba ne napuni 1. godinu. Zapamtite da se ove brojke odnose na prosjek beba, ali većina beba plače u tim okvirima.

Vjerojatno ste primijetili da vaša beba najviše plače navečer, baš kad se vi želite smiriti i pojesti neki normalan obrok nakon iscrpljujućeg dana. Vaš će partner možda misliti da beba plače zbog njega. Ovo pojačano plakanje je normalno za otprilike polovicu beba u prva tri mjeseca života.

Smatrajte ga normalnim pražnjenjem preopterećenog živčanog sustava na kraju napornog dana. Vaša beba možda baš sada "treba" biti nemirna kako bi se poslije umirila. Ako se previše trudite da to spriječite, može doći do kontraefekta i plakanje se može samo produžiti.

Pomognite bebi da se sama nauči utješiti

Plakanje i razvoj

Pomognite bebi da se sama nauči utješiti

U određenom trenutku trebate potaknuti bebu da se sama nauči umiriti. U tome vam mogu pomoći duda ili palac. Razmislite o tome da dijete prvo naučite da koristi ta pomagala tijekom dana ako nije previše uznemireno. Potom ga možete učiti da ih koristi u neko drugo vrijeme. Uvijek sam sretan kad vidim da se beba koja ima 6-9 mjeseci naučila utješiti palcem, dudom, prekrivačem, medvjedićem ili ako je razvila poseban obrazac ponašanja kojim se smiruje. Kad vidim takvu bebu, znam da je voljena i da je, sukladno tome, razvila unutarnje resurse koji će joj pomoći kad je usamljena ili nemirna.

Plakanje i razvoj

Plakanje može biti povezano s naglim "skokovima" u djetetovom razvoju. U takvim se razdobljima dijete može povući i postati neorganizirano ili preplavljeno osjećajima. Pretjerano uključivanje roditelja ponekad može povećati količinu i intenzitet djetetovog plakanja. Neki roditelji stalno bdiju nad djetetom ako je dijete imalo težak početak života ili ako su ranije izgubili dijete. Rezultat toga je da dijete nikada ne iskusi frustraciju. Roditelji koji se trude da sve naprave za svoje dijete i nikada mu ne dopuste da iskusi osjećaj smirivanja samog sebe, onemogućit će svom djetetu da stekne izuzetno važan osjećaj "sam sam to napravio". Ovaj je osjećaj ključan za djetetovo buduće samopoštovanje i osjećaj sposobnosti.

Povratak na početak