Nakon 37 tjedana trudnoće, naša je beba još uvijek okrenuta na zadak. Hoće li okretanje boljeti? Hoće li uspijeti?

Ovo je stvarno dobro pitanje. Kad bebe netom prije rođenja nisu okrenute „na glavu”, većina porodničara preporučuje da se položaj bebe koja je okrenuta na zadak ili noge promijeni i da beba bude okrenuta na glavu. Postupak se naziva „vanjsko okretanje bebe (ECV)”. Liječnik rukama pomiče bebu i pokušava pomaknuti njezinu glavu i ramena kako bi je zaokrenuo tako da joj je glava usmjerena prema dolje, a guza prema gore. Kod izvođenja tog postupka, osoba koja pomaže će promatrati bebu i zatim nadzirati bebine otkucaje srca, kako bi sve prošlo kako treba. Vanjsko okretanje nije uvijek uspješno (stopa uspješno izvedenih postupaka je otprilike 50 posto u većini bolnica). Jedan od čimbenika koji na to utječu je oblik ženine zdjelice, ali i koliko je udobno beba smještena u zdjelici. A i pojedini su liječnici spretniji kod vanjskog okretanja od drugih. Pitali ste hoće li postupak uspijeti. Žene koje poznajem, a koje su bile podvrgnute vanjskom okretanju bebe kažu da ono nije bolno, no da je malo neugodno, posebno ako je beba velika. Samo okretanje neće naštetiti ni ženi ni bebi. Sretno!