Hidracija dojenčadi i male djece

Autorice: Dr.sc. Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh. i Karmen Matković Melki, dipl.ing.preh.teh., nutricionist 

...voda, sok, čaj, mlijeko ?!?... koja je tekućina najbolja za moju bebu i kada ?!

Više od polovice (čak preko 60%) našeg organizma čini voda, zbog čega je hidraciju tijela iznimno važno održavati u ravnoteži. Prekomjerni gubitak tjelesne tekućine zove se dehidracija, a najčešće se javlja kao posljedica proljeva, povraćanja, pretjeranog znojenja ili premalog unosa tekućine.

Zbog male tjelesne mase i manjih rezervi vode u tijelu djeca mogu dehidrirati puno lakše i brže nego odrasli. Osim toga, odraslima je tekućina lako dostupna, dok se djeca moraju osloniti na brigu odraslih.

Najlakši način sprječavanja dehidracije upravo je pravilna, odnosno redovita i dostatna hidracija tijela. Važno je stoga znati prepoznati znakove dehidracije u djeteta. Vrlo blag gubitak tekućine može se prepoznati po tamnijoj boji mokraće koju možete dobro primijetiti u pelenama, a već se blaga dehidriranost, odnosno gubitak 1 do 2% tjelesne mase, često ogleda kao glavobolja, iritabilnost i zatvor. Teška dehidracija prepoznaje se kroz simptome kao što su pospanost djeteta, ljepljiva koža i ispucale usne.

Za dojenčad već i sama njihova hrana podrazumijeva i tekućinu. Bilo da je riječ o majčinom mlijeku ili dojenačkom mliječnom pripravku sadržaj suhe tvari čini tek 5-10%. Kod malog djeteta pravilna prehrana omogućit će mnogo raznovrsnih izvora tekućine, no naravno, voda je uvijek primarni i najbolji izbor. Osim prirodnih sokova i nezaslađenih čajeva odličan izvor tekućine pruža i "mokra" hrana, kao što su mlijeko te svježe voće i povrće.

Ako dojenčad zadovoljava svoje dnevne energijske potrebe, zadovoljit će i svoje dnevne hidracijske potrebe. Naime, najlakši način praćenja hidracijskog statusa dojenčeta jest praćenje njegove tjelesne mase i napredovanja.

Dovoljan unos tekućine djeci starijoj od jedne godine osigurat će se čestim nuđenjem napitaka. No vrlo je bitno dijete učiti pravilnoj hidraciji, a to znači davati mu što manje "obojenih" i zaslađenih tekućina i učiti ga da pije vodu. Velika količina zaslađenih tekućina kao što su sokovi i čajevi može prouzrokovati smanjeni unos hrane i česte stolice, pa čak i proljeve, zbog čega dijete može slabije napredovati.

Konačno, pravilna hidracija podrazumijeva ne samo redovan unos nego i pravilan izbor tekućine. Prirodni voćni i povrtni sokovi te čajevi bez dodanih šećera i boja dobar su izvor vode, vitamina i mineralnih tvari, no prvi i osnovni izbor treba biti najbolja prirodna tekućina – voda.

Najbolja tekućina je VODA, tijekom prve godine života najbolje je vodovodnu vodu prokuhati i procijediti ne bi li se djelomično omekšala. Vodu možete ponuditi tijekom dana između obroka ali treba poštivati djetetov osjećaj žeđi. Treba imati na umu da dojenčad, ovisno o dobi, ona mlađa više, a starija manje, imaju obroke koji su uglavnom tekućina, a to su obroci majčinog mlijeka ili obroci dojenačkog mliječnog pripravka te iz ovog razloga neće imati česti osjećaj žeđi. Čajevi i sokovi s dodanim šećerima bilo kojeg tipa se ne preporučaju. Naime, dojenčad i djeca vole slatki okus i slatke arome zbog čega mogu popiti veće količine ovakve vrste napitaka, više nego im je zaista potrebno tekućine. Jednostavno rečeno, djeca ih piju jer su im ukusni, čime smanjuju potrebu za hranom, odnosno djelomično se zasite te im se smanjuje apetit.