Autorice: Dr.sc. Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh. i Karmen Matković Melki, dipl.ing.preh.teh., nutricionist

Prema europskim smjernicama za uvođenje dohrane postoji jasno definirano razdoblje između 17. i 26. tjedna odnosno, između 4. i 6. mjeseca djetetovog života, a točni trenutak ili dan kada će se u tom razdoblju dohrana djetetu uvesti ovisi o samom djetetu i roditeljima. Neka dojenčad spremna su na uvođenje dohrane već s navršenih 4 mjeseca života gdje jasno pokazuju spremnost svojim neuromotoričkim i psihološkim razvojem, pokazujući roditeljima da su zainteresirani za nove namirnice mljackajući, pružajući ruke prema hrani koju roditelji jedu te izražavanjem veselja, nestrpljenja i zainteresiranosti prema obrocima koje ostatak obitelji jede. Druga djeca pak u ovoj fazi razvoja ostaju ravnodušna i nezainteresirana pa i samo nuđenje obroka bude neuspješno. Upravo iz ovog razloga roditelji trebaju uvijek promatrati svoju djecu i njihove znakove. Treba imati na umu da dohrana ne podrazumijeva samo puko uvođenje novih namirnica već se dijete kroz ovaj proces uči novom načinu procesuiranja hrane, u ustima, uči se novim okusima, teksturama, aromama ali i potpuno novom načinu hranjenja koje s dojenja i/ili hranjenja na bočicu postavlja dijete u novi odnos prema roditelju koji mu sada daje hranu žličicom.

Osim pitanja što i kad uvesti u dohranu javlja se pitanje kada i koliko često tokom jednog dana djetetu ponuditi kašasti obrok, odnosno, kad je dojenče spremno za jedan potpuni kašasti obrok ili više njih. Kao što ne postoji strogo pisano pravilo o uvođenju dohrane i vrsti namirnica tako niti ne postoji pravilo o tome koliko bi kašastih obroka dojenče u kojem mjesecu života trebalo imati. Primjerice, dojenčad koja su pokazala spremnost već tokom 4. ili 5. mjeseca života već u 6. odnosno 7. mjesecu života mogu imati dva pa i tri kašasta obroka na što isto vrlo često spremnost pokazuju „velike bebe“ odnosno dojenčad koja su imala veću porođajnu masu. Naravno, s druge strane novorođenčad kod koje se započinje dohrana u 6. mj. života za očekivati je da upravo tada ima jedan kašasti obrok te napreduju u 7. mjesecu života na dva kašasta obroka.

Kašasti obrok djetetu je najbolje ponuditi u jutarnjim ili ranopopodnevnim terminima, primjerice kao doručak i to prije samog dojenja i/ili hranjenja na bočicu kada je dijete najviše gladno. Bitno je naglasiti da kako dijete raste povećava se vremenski razmak između obroka ali i povećava se količina obroka te se konačno smanjuje ukupni broj dojenja ili mliječnih obroka na bočicu.

Do navršene prve godine života dijete bi trebalo imati 4 do 5 kašastih obroka uz dojenje i/ili dojenačke mliječne pripravke kao obrok prije spavanja i tokom noći, stoga bi jedan primjer napredovanja kašastih obroka u djeteta čija je dohrana započeta u 6. mj. života mogao izgledati ovako:

  • tokom 6. mjeseca jedan kašasti obrok – npr. ručak u podne. Ovisno o tempu djetetova hranjenja majčinim mlijekom, jedan obrok dojenja ili pijenja na bočicu zamijeni se kašicom, ali se dijete nakon hranjenja kašicom, ovisno o količini pojedenog obroka, može i dodatno podojiti.

  • Tokom 7. mjeseca djetetova života, broj kašastih obroka se može podići na dva na dan, odnosno u djetetov dnevni ritam hranjenja može se uvesti još jedan kašasti obrok, primjerice doručak

  • Tokom 8. mjeseca dijete može imati 3 kašasta obroka, primjerice doručak, ručak i večeru, uz dojenje ili obroke dojenačkog mliječnog pripravka. U ovoj dobi sugerira se i uvođenje „finger food-a“, tj. davanje pojedinih namirnica djetetu u ruke, kao što su primjerice kuhana mrkva, kuhani komad krumpira, banana i sl. prilikom čega treba imati na umu da se namirnice pripreme na način da imaju oblik debljeg štapića jer je tako djeci lakše istu držati u ruci i prinijeti ustima. Djetetu ne bi trebalo davati tvrde namirnice koje se mogu odlomiti jer može doći do aspiracije odlomljenog komada, već treba nuditi mekane namirnice koje dijete može sažvakati. Ovo je faza u kojoj bi dijete trebalo učiti jesti samostalno, tj. s čina hranjenja polako početi spoznavati čin jedenja (hraniti sam sebe).

  • U 9. mjesecu života dijete može imati i dalje 3 obroka uz „finger food“, a ostali obroci mogu biti majčino mlijeko ili dojenački mliječni pripravak.

  • U 10. mjesecu života broj kašastih obroka se može povećati na 4 obroka na dan. Primjerice: doručak, ručak, užina i večera. U ovoj fazi u dohranu djeteta uveden je već poprilično velik broj namirnica te se mogu kombinirati raznovrsni i hranjivi obroci. Dodatna dva do tri obroka čine dojenje ili hranjenje na bočicu.

  • Tijekom 11. mjeseca života četiri kašasta obroka uz 2 do 3 obroka majčinog mlijeka ili dojenačkog mliječnog pripravka čine dovoljan energijski i nutritivni unos. U ovoj fazi dijete sve više želi jesti samostalno te je tijekom hranjenja zainteresirano za samostalno jedenje što treba ohrabrivati, poticati i dopustiti „nered“ primjeren dobi.

  • S navršenom 1. godinom 5 konkretnih kašastih obroka, uz 1 do 2 obroka majčinog mlijeka, navečer prije spavanja i tokom noći, većini djece biti će dovoljno.

Drugo pitanje jest, koliko dijete u kojoj dobi treba pojesti hrane?

Pravilnim razmacima između obroka, a to je u 6. mjesecu života, oko 3 do 3,5 sata između obroka, a u 7 mjesecu 3,5 do 4 sata između obroka, dijete će samoinicijativno unositi onoliko hrane koliko mu je dovoljno. Primjerice, ako dijete tijekom dana ne unese dovoljno hrane povećati će potražnju podoja ili broj obroka tijekom noći, što je najbolji indikator da bi u djetetov ritam hranjenja trebalo uvesti dodatni konkretni obrok ili pripremati obroke koji su energijski i nutritivno bogatiji, primjerice u obrok koji u sastavu ima isključivo voće dodati žitarice i masnoće, npr. u obrok kombinacije jabuka-šljiva dodati proso ili griz uz dodatak ½ čajne žličice neutralnih masti poput ulja uljane repice. Ovakav obrok biti će zasitniji i pružiti će dodatni izvor energije i hranjivih tvari.