Roditeljstvo i razvoj djeteta. Savjeti i napomene u radu s djetetom

Roditeljstvo i razvoj djeteta. Savjeti i napomene u radu s djetetom

Suzanne Dixon MD, MPH

Svatko želi da njegovo dijete bude dobro i poslušno i, iako se uvijek tako ne čini, to želi i dijete! Zapravo, kada se disciplina primjenjuje dosljedno i s ljubavlju, vaš se mališan osjeća sigurno. Kako to postići? Pročitajte u nastavku!

Gotovo ništa nije toliko zahtjevno za roditelje kao što su izazovi discipliniranja malog djeteta. Svi želimo da se naša djeca dobro ponašaju, no ostvarivanje tog cilja bez potiskivanja djetetove kreativnosti ili stvaranja osjećaja manje vrijednosti nije lak zadatak. Shvatila sam da je disciplina područje roditeljstva u kojem se pojavljuje puno „duhova iz dječje sobe" i uzrokuje probleme. Ova izjava poznate stručnjakinje za razvoj djece, Selme Fraiberg, govori o sjećanjima na djetinjstvo, njezinim iskustvima i utvrđenim obrascima razmišljanja i ponašanja koje svi unosimo u odgajanje svojega djeteta. Ovi duhovi mogu otežati odgajanje i poučavanje djece jer ponekad nešto kažemo, a zapravo u sebi osjećamo i mislimo nešto drugo.

Poučavanje i učenje

Korijen riječi „disciplina" dolazi od riječi koja znači „poučavanje", a ne „kažnjavanje". Naš bi cilj trebao biti poučavanje djeteta ispravnom ponašanju, zadržavanju kontrole nad sobom i pokazivanju poštovanja prema drugima. Otkrila sam da su određene strategije uspješnije ako roditelji imaju jasan plan o tome čemu žele poučiti dijete, uzimajući u obzir djetetovu sposobnost usvajanja pouke s obzirom na njegovu dob. Iz djetetove perspektive, što je pouka jasnija i veza između postupka i posljedice bliža, lakše će naučiti što se od njega očekuje.

Granice postavljene s ljubavlju

Za razliku od uvriježenog mišljenja, djeca vole disciplinu, no samo ako se ona pruža dosljedno i s ljubavlju. Ako dijete jasno zna koja pravila mora poštivati i što će se dogoditi ako ih prekrši, to mu omogućava da se osjeća sigurno. Može se prepustiti igri i istraživanju jer zna gdje su postavljene granice. Najuznemirenija djeca koju sam upoznala u svom radu bila su ona koja su rijetko ili nedosljedno disciplinirana. Ta bi djeca trčala okolo, dosađivala drugima, bila nepristojna, tukla se, govorila ružne riječi i na druge načine izazivala svakoga oko sebe tražeći ograničenja i nekoga tko će biti odgovoran za njih. Imati previše slobode za malo je dijete zastrašujuće. Nakon ljubavi, disciplina je najdragocjeniji dar koji možete dati djetetu.

Pohvala je važna

Većina djece želi raditi ono što od njih traže roditelji. Ljubav i pažnja roditelja najsnažnija su motivacija koja postoji i djeca će se jako truditi da ih dobiju. Problemi nastaju kada roditelji posvećuju premalo pažnje svojoj djeci ili kada se zadržavaju samo na lošim postupcima svoje djece i ne primjećuju dobre stvari koje ona čine kako bi im udovoljila. Često problemi sa stegom nestanu sami od sebe kada roditelji usmjere svoju pažnju na pozitivne stvari, a pojedine nestašluke strateški ignoriraju. Nagrade poput slatkiša, naljepnica na tablici ili posebnih aktivnosti mogu pomoći u oblikovanju ponašanja, no ništa nije tako djelotvorno kao pohvala roditelja i djetetov osjećaj da može učiniti ono što se od njega traži. Ove interne nagrade vrlo su važne: potiču dijete da bude zadovoljno sobom i spremno za sljedeći izazov.

Kada disciplina ne djeluje

Ponekad roditelji traže previše od djeteta s obzirom na njegovu dob i/ili okolnosti. Navest ću neke primjere s kojima se često susrećem i strategije pomoću kojih se mogu postići bolji rezultati.

Upute roditelja previše su općenite. Zahtjevi poput „ponašaj se lijepo" ili „budi dobar" ne znače puno djetetu mlađem od 10 godina. Navedite precizno što tražite od djeteta. Recite mu „prestani vikati" ili „vrati Ivanu njegov kamion".
Zadatak je pretežak za dijete. Vrlo malo djece može razumjeti naredbu „pospremi svoju sobu". Djeca bolje reagiraju na naredbe kao što su „pokupi kocke" ili „stavi svoju odjeću u košaru za rublje". Puno malih uspješno obavljenih zadataka motivira dijete da bude spremno za sljedeći.
Kada dijete učite pojmovima kao što su odgovornost i posljedice, morate imati na umu da je djetetu potrebno objasniti povezanost između njegovog ponašanja i nagrade kao posljedice. Ako prođe puno vremena prije nego što uslijedi posljedica za loš postupak, dijete zapravo neće ništa naučiti. Primjerice, nagrađivanje trogodišnjaka na kraju tjedna za ukupno dobro ponašanje nema smisla jer njegovo pamćenje i osjećaj za vrijeme nisu dovoljno izgrađeni kako bi mogao razumjeti za što je nagrađen. Što je dijete manje, to vrijeme treba biti kraće. Nagradite dijete odmah, primjerice, tako da mu uputite pohvalu: „Jako je lijepo što si vratio Luki kocke".
Od djeteta se očekuje previše. Kada su djeca vrlo mala, znaju da „ne" znači da moraju prestati raditi ono što rade, ali ne znaju što učiniti umjesto toga ako iskušenje i dalje ostane nadohvat ruke. Primjerice, gumbi na videosnimaču i dalje ostaju preveliko iskušenje za dijete ako mu pažnju ne zaokupite drugom aktivnošću, udaljenom od uređaja.
Previše „ne". Ako svijet djeteta sačinjava samo more zabrana, prestat će obraćati pažnju na njih. Roditelji moraju poredati probleme po važnosti i rješavati jedan ili samo mali broj odjednom. Predlažem da započnete s ponašanjem koje može ugroziti život djeteta i onim koje ga može ozbiljno ozlijediti ili prouzročiti veliku štetu za imovinu. U bitkama oko hrane nikada ne možete pobijediti, a one oko odjeće najčešće nisu vrijedne truda.
Dijete je iscrpljeno. Nemojte pokušavati disciplinirati dijete kada je umorno, gladno, vrlo uzrujano ili pod stresom. Bit ćete mnogo uspješniji kada se takva situacija najprije promijeni; namirite potrebe djeteta (neka odspava, pojede nešto ili se stisne u zagrljaj), a potom pokušajte ponovo.
Roditelj je iscrpljen. Kada ste uzrujaniji od svojeg djeteta, vjerojatno ga nećete moći ničemu vrijednom naučiti. Dajte si vremena. Iako će djeca spoznati, što je dobro, da roditelji emotivno reagiraju na njihovo ponašanje – vaš izraz lica, glas i ponašanje predstavljaju načine prema kojima ona prosuđuju reakciju okoline na svoje postupke – pripazite kada osjetite da gubite kontrolu. I vas i vaše dijete zastrašit će vaša pretjerana reakcija. I vjerojatno ćete požaliti što ste u takvom stanju nešto rekli ili učinili.

Često postavljana pitanja na koja odgovaraju Pampersovi stručnjaci za roditeljstvo

P: Imamo dječake blizance stare 18 mjeseci. Nijedan od njih ne dopušta nam da mu peremo zube. Zubi starijeg već se počinju kvariti. Dajemo im fluorid svaki dan. Što da učinimo?

O: Borbe za kontrolu uobičajene su i normalne u drugoj godini života, a ovo zvuči kao takva borba. Važno je podržavati rastući osjećaj neovisnosti kod vaših dječaka, ali bilo bi dobro zadržati čvrst stav kada su u pitanju stvari koje se tiču zdravlja. Ako ste oboje čvrsti i dosljedni u vezi s pranjem zuba i ne ulazite u rasprave ili pregovore o tome, dječaci će prihvatiti ovu važnu rutinu. Neka i oni aktivno sudjeluju u ritualu tako da istisnu pastu za zube ili odaberu boju svoje četkice, no nikada ne dajte naslutiti da pranje zuba nije obvezno. Što je manje rasprave o tome, to bolje. Budite čvrsti u tome; veće borbe tek vam predstoje. Djeca se osjećaju sigurnijom kada znaju da postoje granice s kojima mogu računati. Suprotno tome, osjećaju se uznemireno ako se pravila mijenjaju ili ako nisu čvrsta, ili ako pak imaju previše kontrole nad situacijom. – Suzanne Dixon, dr. med.

P: Moj trogodišnjak ne želi sjediti u autosjedalici. Uvijek se nekako izvuče iz nje. Svako jutro imamo veliku borbu s tim kada dođe vrijeme za odlazak u vrtić, a ja još moram stići na posao. Izluđuje me. Pomognite mi!

O: Sigurnost u automobilu stvar je kod koje ne smije biti dvojbi i o čemu treba razgovarati što je moguće manje. Dijete mora ostati u autosjedalici pa je stegnite što više, ali da ne stisnete previše dijete. Neka djeca koja su osjetljiva na dodire osjećaju se bolje ako podvučete pod trake sjedalice filc ili velur. Pobrinite se da dijete sjedi uspravno tako da može imati dobar pogled. Pazite da mu sunce ne tuče u oči i nabavite sjenilo za sunce za njegov prozor ako je potrebno. Nabavite mu neku igračku koja će biti samo za automobil kao poticaj, možda neki uređaj za reproduciranje zvuka ili ručnu elektroničku igricu. Igračku držite u pretincu i izvadite je tek kada dijete sjedne u sjedalicu i umiri se. Zaustavite automobil svaki put kada izađe iz sjedalice, čak i ako to u početku znači svaki tren. Trebalo bi što manje razgovarati i ponovno namještati dijete u autosjedalici. Ono će se priviknuti ako ste odlučni i potpuno dosljedni u tome. Ujutro odvojite dodatno vrijeme za to i svakako budite opušteni prilikom uvođenja ovog novog, odlučnijeg pristupa. Najavite što će se događati dan prije uz minimalno raspravljanje o tome. Uzrok ovog problema može ležati i u činjenici da vam je oboma teško rastati se ujutro. Ovoj stalnoj borbi može doprinijeti i tuga koju oboje osjećate prilikom jutarnjeg rastanka. Dijete možda zna da će radeći probleme oko sjedenja u svojoj autosjedalici odgoditi odlazak i privući vašu pažnju, iako s negativnim posljedicama. Odvojite svaki dan malo više vremena za kratki ritual na koji ćete se oboje moći osloniti, ugodniji od svakodnevne borbe u automobilu. Pobrinite se da ponovni susret na kraju dana bude nešto posebno. Ne posvećujte se večeri i kućnim poslovima sve dok se ponovno ne zbližite. – Suzanne Dixon, dr. med.

P: Kako mogu 19-mjesečno dijete naučiti da ne baca hranu? Kada hranu baci više puta i iz prkosa, obično maknem hranu i kažem mu da neće dobiti ništa za jesti dok ne prestane bacati hranu.

O: Izgleda da oboje nemate ispravno razumijevanje njegovog ponašanja te da ga nenamjerno potičete. Sva se djeca te dobi igraju s hranom; to je jedan od načina na koji otkrivaju kako funkcionira svijet. To nije zbog toga što su prkosna. Prema onome što ste naveli, zvuči mi kao da vaš sin dobiva dodatnu pažnju od vas kada baca hranu. Imajte na umu da čak i vikanje na njega može potaknuti njegovo ponašanje jer zna da je to način na koji će sigurno privući vašu pažnju. To vodi do rješenja vašeg problema u dva koraka: prvo, posvetite puno pažnje vašem djetetu kada jede hranu ne bacajući je. Recite mu kako je dobar dečko i kako je narastao. Ako baci hranu, samo recite: „Hrana se ne baca". Zatim ga ignorirajte 15 sekunda. Brzo će naučiti da će dobiti više pažnje ako jede ne bacajući hranu. – Lawrence Kutner, dr. sc., klinički psiholog

P: Moja kćerkica uskoro će napuniti 10 mjeseci. Koji je ispravan način discipliniranja male djece? Kako da je spriječim da dira naše stvari? Bojim se da je tome moramo naučiti sada jer će kada napuni 2 godine biti prekasno. Je li to istina?

O: Vaša kćerkica ne može prestati dirati stvari. Na taj način ona uči. Vi zapravo ne želite da se povrijedi ili da ne razbije neku vrijednu stvar. Zbog toga je najbolji način discipliniranja u toj dobi kontrola okoline. Nikakvo razgovaranje s djetetom te dobi neće biti djelotvorno. Ako ne želite da dira vašu skupocjenu kristalnu vazu, stavite je na višu policu na kojoj je neće moći dohvatiti. Ako ne želite da padne niz stube, postavite ogradu na vrh stuba. Vaš način discipliniranja mijenjat će se u skladu s odrastanjem vaše kćeri i njezinom sposobnošću razumijevanja posljedica određenih postupaka. Imajte na umu da discipliniranje nije kažnjavanje, već poučavanje. Nagrađivanje vaše kćerkice za dobro ponašanje jedan je oblik discipliniranja. – Lawrence Kutner, dr. sc., klinički psiholog

P: Moja 19-mjesečna kći počela me je udarati u lice i govoriti mi „ne" kada joj ne želim dati što hoće. Je li to normalno za dijete te dobi?

O: Iako mnogo djece jasličke dobi zna napadati kada se osjeća frustrirano, to ne znači da trebate ignorirati takvo ponašanje. Recite joj „Nema udaranja!" Nemojte ni vi nju udariti. To bi samo pogoršalo stvari. Imajte na umu da vas ona ne udara zato što je ljuta ili zato što ste kao roditelj učinili nešto pogrešno, nego zbog toga što ne može upravljati svojim osjećajima. Ostanite mirni. Tako će se vaša kćerkica moći usmjeriti na preuzimanje kontrole nad svojim osjećajima. Kod neke djece te dobi dobro je obaviti ruke oko njih kad izgube kontrolu nad sobom na nekoliko sekunda, kako nikoga ne bi mogla udariti. Ponekad pomaže da im nečim odvratimo pažnju kada se počnu uzrujavati. Kako će vaša kćerkica rasti, imat će veću kontrolu nad sobom kada se suočava sa snažnim emocijama (Lawrence Kutner, dr. sc., klinički psiholog)

P: Imam dječaka starog 18 mjeseci koji je počeo često udarati drugu djecu. Ne udara ih tako jako da bi mogao nekoga povrijediti. On tako zapravo želi na negativan način privući moju pažnju. Zaista ne znam kako postupiti. Kako reagirati kad smo među drugim ljudima i kada priđe nepoznatom dječaku ili djevojčici i udari ih? Imam i starije dijete, tako da ne možemo uvijek izbjegavati druge, jer to ne bi bilo fer prema mojem drugom djetetu koje ima 2 godine. Molim vas, pomognite mi! Osjećam se kao da sam u bezizlaznoj situaciji.

O: Vaša situacija zvuči vrlo frustrirajuće, iako ne i neuobičajeno, jer mnoga djeca u dobi od otprilike 18 mjeseci iskazuju svoje osjećaje na fizički način. Ispravno ste zaključili da time vjerojatno želi i privući vašu pažnju na sebe (iako on ne misli da je to „negativan način"). Djeca njegove dobi razmišljaju na sasvim egocentričan način – sve se događa zbog njih i oni mogu razmišljati o drugima ili o nečemu drugome samo sa svoje točke gledišta. Ne radi se o sebičnosti, to je jednostavno njihov ograničeni način poimanja svijeta oko sebe. Pokušajte istaknuti kao dobro njegovo komuniciranje bez udaranja. Nagrada za dobro ponašanje poučava snažnije od negativnih posljedica za loše. Neka ne bude u društvu kada znate da je vrijeme za dnevni san ili kada je previše gladan da bi bio miran. Pokušajte svaki dan provesti s njim neko vrijeme nasamo kako biste mu poklonili punu pažnju igrajući se s njim. Pokažite mu kako nježno dodirivati kada vi ili on želite nekome izraziti osjećaje naklonosti. Budite strpljivi. Uskoro će početi govoriti što će mu pomoći da lakše komunicira. – Peter A. Gorski, dr. med.

P: Moj sinčić ima 14 mjeseci i ako ne dobije što želi, ima grozne ispade – baca se na zemlju ili udara bilo koga tko se nađe u njegovoj blizini. Pomognite mi! Kako mogu zaustaviti to njegovo grozno ponašanje?

O: Nastupi gnjeva koje ste opisali zaista mogu staviti na kušnju strpljenje svakog odgajatelja. No kad je u pitanju 14-mjesečno dijete, takvi ispadi predstavljaju najbolji način na koji vam može dati do znanja da je odlučan da nešto dobije ili da želi prestati nešto raditi ili da mu je vruće ili hladno, da je gladno ili sito, da mu je dosadno, da je umorno ili da želi otići s nekog mjesta. Govor će se razviti za nekih šest mjeseci pa će vaše dijete moći izraziti svoje potrebe i želje na primjereniji način. Zasad se najprije pobrinite da ne bude u opasnosti, a zatim ga uzmite i zaigrano odvratite pažnju umirujućim riječima u stilu pjevanja pjesmice i nekom alternativnom aktivnošću. Budite svjesni i svojih granica! Ako ste iscrpljeni (i sami ste na rubu provale bijesa), pronađite neku osobu od povjerenja da vam pomogne oko djeteta. Možda je vaš dječak i po prirodi razdražljiv i sklon dramatiziranju. Ako je tako, vjerojatno je jednako neobuzdan i kada se smije i uživa. I s vremenom može kanalizirati svoju silinu u izvrsne vještine predvodništva i ulaganja velikog truda koji je potreban za postizanje uspjeha. – Peter A. Gorski, dr. med.

P: Moj sinčić koji ima 23 mjeseca proveo je dva mjeseca s djedom i bakom koji su ga razmazili pretjeranom pažnjom. Sada cijelo vrijeme traži pažnju i sve mora biti po njegovom. Kada zauzmemo stav, baca se na pod i na kraju udara potiljkom o pod. Ne možemo to samo pustiti da nastavi jer njegovi ispadi ne prestaju. Trebamo li ga odvesti na stručni pregled ili je to samo karakteristika ove nepodnošljive dobi?

O: Vaš sin prolazi kroz normalnu fazu odrastanja. Izljevi gnjeva prilično su uobičajeni kod djece njegove dobi – čak i kod starije – zbog osjećaja frustriranosti. Kada bolje razvije verbalne vještine, ispadi će se smanjiti sami od sebe. Kada ima takve napade bijesa, važno je spriječiti da se ne povrijedi. Pokušajte ga podignuti, odvesti na sigurno mjesto i zatim mu govoriti umirujuće riječi. No nipošto ne popuštajte njegovim zahtjevima, jer će brzo uvidjeti da je to način na koji može postići ono što želi. Izgleda da vaš sin ispituje granice, svoje i vaše, i da se nalazite u začaranom krugu. On traži vašu pažnju. Vi se suzdržavate kako ga ne biste razmazili. Vaš sin postaje frustriran i traži još više pažnje. Oboje se na kraju uzrujate. Umjesto toga pokušajte mu davati puno pažnje – mazite se, igrajte i razgovarajte – tako da se osjeća sigurno i zaštićeno. Ako mu uskraćujete pažnju, tražit će je još više. Kada dobije tu dodatnu sigurnost, postat će manje zahtjevan. Možda čak uvidite da ovakvo poklanjanje pažnje zahtijeva manje vremena nego prijašnja međusobna borba. S vremenom će se svi osjećati bolje, a izljevi bijesa će se smanjivati. – Lawrence Kutner, dr. sc., klinički psiholog

P: Moja kći ima 22 mjeseca i još uvijek je dojim. Dojim je samo dva do tri puta dnevno kada smo kod kuće, obično prije dnevnog ili večernjeg spavanja. Problem je u tome što traži da je dojim (ponekad vrlo glasno) kada smo izvan kuće. Koji je vaš savjet? Trebam li je nastaviti dojiti u toj dobi?

O: Na ovo biste pitanje mogli dobiti najrazličitije odgovore. U nekim kulturama djecu se doji puno dulje nego primjerice u Velikoj Britaniji. Čini mi se, po vašem pitanju, da vam je neugodno kad vaša kćerkica traži da je dojite, naročito na javnim mjestima. U njezinoj dobi možete joj reći da ćete je sada dojiti samo kod kuće. Ako želi piti, kupite joj piće koje može piti iz čaše ili ponesite nešto za piti sa sobom. Djeca te dobi obično imaju puno zahtjeva – to je jedan od načina na koji pokazuju svoju neovisnost. No roditelji trebaju stalno postavljati granice, često zbog djetetove sigurnosti. U redu je reći „ne" i pokušati preusmjeriti pažnju djeteta kako bi zaboravilo na ono što je tražilo. Ako ste dosljedni, djeca će obično prihvatiti vašu odluku. Ako još uvijek uživate u dojenju kod kuće prije spavanja, nastavite dojiti. Ako svoju kćerkicu želite odučiti od dojenja, ponudite joj da popije nešto iz čašice, pročitajte joj priču, podragajte je i položite na krevet. Ako zatraži da je dojite, recite joj da sad pije iz čašice. Ako je moguće, neka je tata stavi na spavanje kako bi se promijenio obrazac odlaska na spavanje. Možda se neće odmah naviknuti na novu rutinu jer je dosadašnja trajala skoro dvije godine, no ubrzo će je prihvatiti. Sretno! – Linda Jonides, magistra sestrinstva

Vjerojatno će vam se svidjeti i: