Zašto je igra tako ozbiljna. Sve o razvoju djeteta, edukativnim igračkama, mozgu bebe

Zašto je igra tako ozbiljna. Sve o razvoju djeteta, edukativnim igračkama, mozgu bebe

Annette Karmiloff-Smith PhD, FBA, FMedSci, MAE

Mnogi roditelji smatraju igru samo načinom na koji se djeca zabavljaju da im prođe vrijeme. Koliko samo često kažemo: „Pa on se samo igra". No u vezi ne postoji „samo". Čak bih rekla da je igra presudna, možda i važnija za razvoj vašeg djeteta od učenja čitanja, pisanja ili računanja!

Uloga igre

Zapravo, igra ima ključnu ulogu u razvijanju socijalnih, emocionalnih, lingvističkih i intelektualnih sposobnosti, povećavajući znanje vašeg djeteta o svijetu oko sebe i složenim pojmovima poput veličine, oblika, gravitacije, težine i tvrdoće i elastičnosti. I takvo učenje započinje već u prvim mjesecima djetetova života. Igra također pomaže u razvoju finih motoričkih sposobnosti, kao i krupnih, jačajući mišiće vašeg djeteta kako bi se moglo penjati, trčati i rukovati teškim predmetima. Igrom se ne istražuju samo svojstva predmeta; ona potiče inventivnost, maštu, kreativnost i svladavanje različitih vrsta problema. Zaista, promatranje kompleksnosti igre male djece često nas može zapanjiti. Stoga je igra presudna za zdravi mentalni i fizički razvoj te pomoću nje djeca progresivno poimaju svijet oko sebe. No možda se pitate: kako obično guranje dviju kocki po podu, zamišljajući da su autići i vičući „vrum, vrum, vrum" doprinosi uspostavljanju važnih dugoročnih veza u djetetovom mozgu? Vjerojatno nikada niste pomislili da igra ima tako važnu funkciju. Analizirajmo igru i pogledajmo što se sve krije u tim naizgled beskorisnim aktivnostima u koje se djeca udubljuju u svojim prvim godinama života.

Kada igra započinje?

Ponekad je teško povući jasnu granicu između igre i istraživanja poput stalnog bacanja didaktičkih igračaka na pod iz svoje hranilice! Igra li se dijete, pokušava li razljutiti mamu ili iskušava gravitaciju? Vjerojatno se radi o svemu tome, no igra ima tako važnu ulogu u razvoju da ne smijemo suzbijati aspekte nestašluka bilo koje aktivnosti. Zapravo, ovisno o tome kako netko definira igru, ona po meni počinje u dobi od tri mjeseca kada beba satima pokušava udarati po predmetima koji vise iznad nje ili kada pokušava dohvatiti nožne prstiće. Ove aktivnosti koje naizgled nemaju nikakvu svrhu postupno poboljšavaju koordinaciju ruku i očiju i stvaraju nove veze u mozgu bebe koje nazivamo „vidnim korteksom" i „motoričkim korteksom". Stvaranje veza unutar moždanih područja i između njih ključno je za razvoj. Bebe postaju i mali fizičari igrajući se i otkrivajući kako se novi predmeti i didaktičke igračke razlikuju po težini i obliku te koje zvukove proizvode kada udare o tvrdu površinu. Odvojite vrijeme kako biste promatrali koliko se snažno vaša beba koncentrira kada bezbroj puta pokušava prilagoditi svoj stisak svakom novom predmetu s kojim se susretne i zapazite zadovoljstvo na njezinom licu kada konačno uspije uhvatiti nešto makar i načas. Zbog zadovoljstva pri takvom uspjehu u njezinom mozgu se otpuštaju kemijske tvari koje se zovu endorfini zbog kojih se osjeća smireno i ispunjeno.


Imaginativna igra

Psiholozi često razlikuju dvije vrste igre: funkcionalnu i imaginativnu igru. Funkcionalna igra je ona u kojoj se upotrebljavaju predmeti koji su načinjeni za tu svrhu, kao što je hvatanje predmeta na visilicama, kotrljanje kuglica, gradnja kula i mostova. No imaginativna igra je puno zanimljivija. Kod nje vaše dijete ne samo da smišlja priču oko svog mosta ili kule, nego od otprilike 18. mjeseca života počinje upotrebljavati predmete za svrhe za koje inače nisu načinjeni. Primjerice, može uzeti bananu, praviti se da je to telefon i nastaviti igrati se zamišljajući da vodi razrađen razgovor preko banane! Svakodnevni predmeti mogu postati igračke za učenje. Ili vašoj bebi njezin prstić može biti pas i razgovarati s drugim koji je maca! Kako djetetu jedan predmet može zamijeniti drugi ili kako može čak voditi zamišljene razgovore s potpuno praznim rukama? Psiholozi smatraju da to predstavlja veliki napredak kognitivnih sposobnosti djeteta, ta sposobnost simboličkog razmišljanja. Uzmimo primjer banane i telefona. Kao prvo, ta dva predmeta nisu sličnog oblika, a osim toga dijete mora iz svog mozga ukloniti ili potisnuti sve što zna o stvarnim bananama (da rastu u grozdovima, da se mogu jesti, da ne proizvode zvukove) i privremeno pripisati banani u svojoj ruci sve njemu poznate osobine telefona (da oni zvone, da se mogu upotrijebiti za razgovaranje s osobama koje nisu prisutne), kako bi se igra pretvaranja mogla nastaviti. Ključna je sposobnost djeteta da stvori novu, ali samo privremenu nestvarnu sliku u svom mozgu koju mora potisnuti iz svoje postojeće mentalne slike stvarnog svijeta. Od tog trenutka, ono može živjeti u svom interno stvorenom zamišljenom svijetu u kojem je banana telefon. Tijekom igranja, nećete vidjeti dijete da jede bananu koja glumi telefon! No za cijelo to vrijeme igre pretvaranje dijete neće izbrisati iz svoje memorije stvarna svojstva predmeta (ono što zna o stvarnim bananama), jer kada igra završi, ono je spremno oguliti je i pojesti! Neki psiholozi smatraju da je zamišljeni svijet imaginativne igre važan prethodnik razumijevanja značenja zamišljenog svijeta hipotetičkih izjava kao što je „da psi imaju krila, mogli bi letjeti" kod starije djece. Kako bi podržao naizgled jednostavnu imaginativnu igru, mozak bebe mora izvršavati složene dinamičke mentalne operacije.

Iako imaginativna igra započinje tijekom druge godine života, ona se može nastaviti sve do 5. godine, pa čak i dulje. Njezina važnost leži u mentalnim aktivnostima mozga potrebnim za smišljanje igre: dijete mora zamisliti različite protagoniste i predmete svoje igre i zapamtiti koje im je uloge dodijelilo. To je važna vježba radne memorije. Ono može, primjerice, uzeti dvije identične lutke i zamisliti da je jedna od njih mama, a druga nova beba, ili da je perlica komadić čokolade, a komad drva autobus. Kada se uloge dodijele, dijete ih mora zadržati tijekom cijele igre. To nije jednostavan zadatak za dijete jasličke dobi, jer objektivno zamišljeni predmet često nema nikakve sličnosti s onim kojeg simbolički predstavlja.

Otkako napune otprilike 2 ili 2 i po godine pa nadalje, djeca obično svojoj igri dodaju i pričanje priče, koja je izmišljena ili prepričavaju događaj koji teško razumiju ili koji je emotivno nabijen. Kako bi u tome uspjela, moraju pratiti redoslijed događaja tijekom priče. Zato dok promatrate ove naizgled nesvrsishodne igrarije, pažljivo slušajte čudesnu priču koju vaše dijete tiho mrmlja i pritom imajte na umu koliko je to zahtjevno za njegovu memoriju, sposobnost izmišljanja i njegov jezik.

Jeste li znali da djeca često upotrebljavaju dva različita oblika jezika u svojim igrama? Tijekom jedne interesantne studije provedene u SAD-u diskretno se promatralo grupu djece u situacijama imaginativnih igara i snimalo jezik koji su upotrebljavala. Ova istraživanje pokazalo je da su djeca upotrebljavala dva različita načina prenošenja potpuno istog značenja, ovisno o tome jesu li igrala uloge u igri ili komentirala igru. Tako su, primjerice, upotrijebila jedan oblik budućeg glagolskog vremena za govor jednog od likova u igri: „Sada ću otići u park", no kada su nakratko izašla iz igre pretvaranja kako bi komentirala neki događaj, djeca su upotrijebila drugi oblik budućeg vremena za prenošenje sličnog značenja („Uzet ću drugu lutku sad, tako da tata može doći doma"). Uočivši kako su u tome dosljedni, istraživači su zaključili da djeca upotrebljavaju različite forme jezika kako bi eksplicitno označila kada igraju uloge u igri pretvaranja, a kada su izašli iz likova kako bi odredili različite likove ili događaje, usprkos tome što izražavaju isto značenje. To su ključni pokazatelji dječjeg jezičnog označavanja trajanja imaginativne igre, tijekom koje se ograničenja uobičajene stvarnosti mogu prekoračiti kako bi se ušlo u interno stvoreni svijet igre. Tako tijekom tog pretvaranja ljudi mogu letjeti, ptice govoriti, olovka se može skuhati i pojesti i nepostojeća voda može se izliti iz vrča i polako ispijati kroz ravnalo koje tog trenutka igra ulogu slamke. Zamislite samo kako mozak vašeg djeteta mora žonglirati sa svim tim novim, privremenim mentalnim prikazima bez uništavanja onih stabilnih koji pripadaju realnosti.

Mogućnosti imaginativne igre gotovo su bezgranične. Nikada nemojte smatrati igru vašeg djeteta besmislenom. Vaše je dijete zapravo poput kreativnog dramaturga koji osmišljava i gradi priču, preuzimajući pritom različite uloge i time proširuje svoju maštu i razvija inteligenciju na više načina.


Igra u emocionalnom razvoju djeteta

Uloga igre u emocionalnom razvoju djeteta ne može se precijeniti. Djeca se često suočavaju s teškim problemom, poput rođenja brata ili sestre, tako da ga riješe u sigurnoj privatnosti igranja u vlastitom malom svijetu. Dječji psiholozi zapravo često upotrebljavaju igru kako bi pomogli djeci s traumatičnim iskustvom. Kao roditelj o strahovima i tjeskobama vašeg djeteta često možete više saznati diskretnim promatranjem njegove igre nego postavljanjem izravnih pitanja. Stoga umjesto da upitate „Jesi li neraspoložen?", što zahtjeva od djeteta da riječima izrazi kako se osjeća, a to je daleko iznad njegove sposobnosti u ovoj razvojnoj fazi, njegove duboke osjećaje možete saznati pažljivim promatranjem pojedinosti njegove igre. Ljutnja i ljubomora često se mogu umanjiti kroz igru s lutkama. Zbog toga je dobro svom djetetu jasličke dobi kupiti lutku-bebu ako očekujete svoje drugo dijete. Nemojte ga grditi ako vidite da viče na nju ili je udara. To je zapravo zdrav znak da nastoji razumjeti i steći kontrolu nad svojim novim osjećajima, kanalizirajući svoju anksioznost u svijet mašte i udaljavajući je od stvarne bebe u stvarnom svijetu. Djeca igrom također svladavaju društvene konvencije. Ona sa svojim lutkama glume društvene uloge poput učitelja, vlakovođe, mame, tate, bebe i policajca primjerice, na razne složene načine kako bi istražila kako se te uloge razlikuju i kako bi postupno razumijevala njihovo mjesto u svom društvenom svijetu koji se stalno proširuje.

Stoga kada sljedeći put vidite da se vaše dijete bavi nečim što ste prije smatrali „samo beskorisnom igrom", pokušajte ga promatrati drugim očima i razmišljajte o svim inteligentnim vezama koje se stvaraju u njegovom mozgu koji se velikom brzinom razvija!

Vjerojatno će vam se svidjeti i: