Problemi sa spavanjem. Sve o spavanju bebe i problemima kod djeteta jasličke dobi.

Problemi sa spavanjem. Sve o spavanju bebe i problemima kod djeteta jasličke dobi.

Dieter Wolke PhD Dipl-Psych AFBPsS C.Psychol.

Odbija li dijete ići na spavanje? Ima li problema sa spavanjem preko noći? Saznajte zašto djeca odbijaju spavanje i kako može pomoći rutina odlaska u krevet. Uz to saznajte o suočavanju s noćnim morama, mjesečarenju i još mnogo toga.

Svaki roditelj ima određenu dozu problema s odlaskom i ostajanjem djece u krevetu. Borbe oko odlaska na spavanje i hodanja u snu najčešći su problemi o kojima smo upitani na web-stranici i o njima mi drugi najčešće postavljaju pitanja. Sada ćemo gledati na san s dječje perspektive, istraživat ćemo bebin san, san djeteta jasličke dobi, a zatim i neke probleme uz spavanje i rješenja za roditelje.

Rutine su ključ

Djeca će se u svemu ponašati bolje ako mogu vidjeti uzorak ponašanja na koji se mogu osloniti. Spavanje bebe i djeteta jasličke dobi također su dio rutine. Redoviti odlazak u krevet i standardna rutina pripreme za spavanje pomoći će djeci da shvate što se od njih očekuje. To će djetetu pružiti sigurnost – znat će što će se dogoditi. Ako se vrijeme, mjesto ili rutina stalno mijenjaju, nastupit će uznemirenost, zbunjenost i pregovaranje. Iako neka djeca ovise o pravilnosti više od drugih, sva djeca izvlače korist od rutine odlaska u krevet.

Dobra rutina odlaska u krevet traje oko 30 minuta kod skoro svakog djeteta. S rutinom možete započeti dok je dijete još beba – u prvim mjesecima života. Ona može uključivati kupanje, maženje, priču ili pjesmu. Ako rutina odlaska u krevet bebe ili djeteta jasličke dobi traje predugo ili postane presložena, dijete će postati uzbuđeno, a ne smireno. Rutina koja traje kraće od 30 minuta većini male djece izgleda kao da ih se tjera u krevet.

Ako se odlasci u krevet razlikuju više od sat vremena kroz tjedan i vikendom, očekujte probleme ponedjeljkom. Za najbolje rezultate pokušajte se držati istog vremenskog rasporeda kroz cijeli tjedan. Takav je plan teži kod obitelji koje vole vikendima dulje ostati u krevetu. No moje iskustvo pokazuje da, ako se najmanje jedan roditelj probudi s djecom subotom i nedjeljom ujutro, to će pozitivno utjecati na cijelu obitelj. To će mnogim očevima pružiti priliku da imaju malo jutarnjeg mira s djetetom ili djecom.

Djeca bi svake noći trebala spavati na istome mjestu. Mijenjanje položaja i spavanje u različitim krevetima, na podu ili na kauču otežat će stvaranje dobre rutine kod djece. Ako su djeca u zajedničkoj brizi nakon razvoda, dajte sve od sebe kako bi rutina i neka fizička obilježja, poput jastuka ili prekrivača, ostala ista na svakom mjestu. Roditelji u različitim kućanstvima trebaju uskladiti rutinu odlaska u krevet kako bi se pružio sličan tijek koraka.

San je odvajanje

Iz dječje perspektive, odlazak na spavanje je odvajanje od roditelja, od braće i sestara, od igračaka, od uzbudljivih događaja tog dana i svega onoga što se događa u kućanstvu. Zašto bi se dijete željelo odreći svega toga, posebno ako ide u mračnu sobu gdje bi moglo biti čudovišta ispod kreveta, gdje duhovi lete ispred prozora ili gdje bi zmijice mogle biti ispod plahti? Rijetko koje dijete ide spavati bez borbe i prilagodbe. A nijedno dijete ne spava samo u svom krevetu bez puno nagovaranja, učenja i čvrstih pravila koja se ne mijenjaju.

I za roditelje je to razdvajanje. Iako većina roditelja kaže da je spremno pustiti dijete na kraju dana, mnogima je to prava borba. Djetetu tako daju podijeljenu poruku, samo se djelomično drže rutine i nisu sposobni držati se discipline koja je potrebna djetetu kako bi samo spavalo. Neki roditelji, posebno ako su samo malo vremena proveli s djetetom za vrijeme dana, iako ponekad nesvjesno, vole da su potrebni i traženi uvečer. Mi roditelji, trebamo prepoznati i suočiti se s vlastitim teškim izazovima prije nego što možemo riješiti dječje probleme.

U mnogim kulturama mala djeca uvijek spavaju uz odraslu osobu, i u tome nema nikakvog problema. Zapravo, mnoge obitelji slijede koncept obiteljskog kreveta. Pa ipak, zajedničko spavanje funkcionira samo ako se svi članovi slažu s idejom i ako su potrebe za neovisnošću i privatnošću zadovoljene na druge načine. Većina obitelji zapadnog društva smatra da bi već dojenčad trebala spavati u vlastitom krevetu. U svakom slučaju, najbolje je o tome otvoreno razgovarati s partnerom. Većina roditelja ponekad odnese dijete u svoj krevet, kada je ono bolesno, uplašeno ili pod pritiskom. To je, naravno, u redu, ali nemojte zaboraviti da se dijete neće rado vratiti u vlastiti krevet bez jasne upute njegovih roditelja.

Beskrajno pijenje vode

Dijete jasličke dobi koje stalno iskače iz kreveta potrebno je vratiti u krevet s najviše jednom rečenicom objašnjenja. Nema rasprava i pregovaranja, nema više televizije. U tišini ga vratite u krevet, ušuškajte ga i otiđite. Isprva biste mogli ponavljati stotinu puta prije nego ostane mirno, posebno ako ste prije bili malo popustljiviji oko držanja pravila o odlasku u krevet. Pripremite se za borbu kako biste ustanovili tu novu rutinu. Jedna čaša vode je u redu. Jedan odlazak na tutu je dovoljan. Imajte na umu da ako se ponekad pridržavate pravila, a u drugim situacijama dopustite odlazak po još jedno piće ili nekoliko izlazaka iz kreveta, provođenje rutine postat će sve teže i teže. Budite dosljedni!

Ulasci u krevet roditelja

Ako ne želite s djetetom dijeliti krevet, u tišini ga odnesite natrag u njegov, ako je to potrebno i stotinu puta, ali bez priče i rasprave. Ako mu dopustite da se ujutro penje u vaš krevet i zatim vraća na spavanje, neće razumjeti koja je razlika ako to radi i noću. Za dijete koje je bilo izloženo stresu zbog razdvajanja ili je duže vrijeme spavalo s roditeljima, preporučujem postavljanje vreće za spavanje na pod u sobi roditelja i davanje nagrada djetetu dok se sve više približava vlastitoj sobi.

Noćne more

Noćne more ili ružni snovi, obilježje su aktivnog uma koji slaže životna iskustva. Iako dijete u bilo kojem trenutku noći može imati noćne more, kako odrasta sve će više sanjati pred jutro, poput odraslih osoba. Zapravo, većina noćnih mora pojavljuje se nakon prva tri sata sna. Svi mi upotrebljavamo snove i noćne more kako bismo se nosili sa stresom, prilagodbama i pritiscima. Djeca mogu sanjati čim nauče pričati, možda i ranije. Mala djeca se najčešće ne sjećaju snova, čak ni onih koje su sanjali tik prije buđenja. Budući da sadržaj snova nije toliko bitan, nemojte previše ispitivati. Ako dijete tjednima ima uvijek iznova isti san, potražite profesionalnu pomoć kako biste pronašli izvor stresa. Nemojte s djecom tjerati čudovišta u ormaru samo da biste pružili ohrabrenje. Ako preozbiljno doživljavate čudovišta i počnete ih tražiti ispod kreveta ili u ormaru kako biste ohrabrili dijete, zapravo biste mogli učiniti suprotno: „Ako mama traži čudovišta i pokazuje mi da nisu tamo, to znači da bi mogla biti tamo." Djetetu je teško povjerovati da nisu tamo, da se ne skrivaju ispod kreveta. Kako dijete odrasta, sve će se više snova i noćnih mora pojavljivati u ranim jutarnjim satima. Oko 70% djece doživi noćne more svake godine za vrijeme djetinjstva.

Noćni strahovi

Ovo se naglo djelomično buđenje uobičajeno pojavljuje prije ponoći, to jest u prva tri sata sna. Najčešće započinje vriskom. Dijete se budi rumenih obraza, znojno i ne reagira na utjehu. Noćni strahovi mogu prestrašiti roditelje jer dijete izgleda izbezumljeno, sjedi u krevetu i mlatara okolo. Ali oni nisu neuobičajeni ili štetni i dijete ih se neće sjećati ujutro. Pobrinite se da je na sigurnom dok se pomiče u krevetu i sobi. Mnogi roditelji pokušaju probuditi dijete i pričati s njim ujutro. To bi moglo samo zabrinuti dijete. Najbolje je samo nadgledati dijete i ne buditi ga. Za nekoliko minuta ono će se smiriti i neće se sjećati ničega ujutro. Dijete će to prerasti. U stvari, noćni strahovi odigravaju se uglavnom od treće do sedme godine. Vi ili vaša supruga možda ste imali noćne strahove kad ste bili maleni, budući da se znaju ponavljati u obitelji.

Hodanje i pričanje u snu

I jedno i drugo ponavlja se u obitelji, povećava se u učestalosti i intenzitetu zbog stresa i umora te je češće kod dječaka. Budući da se djeca mogu ozlijediti dok okolo hodaju, nemojte ništa ostavljati na podu i blokirajte pristup stubištu. Alarm za vrata može biti potreban kod djece koja često mjesečare. Većina djece to preraste do adolescencije. Ne uzimajte noćni govor preozbiljno, jer mnogo toga uopće nema smisla. I nemojte puno zadirkivati onoga tko puno hoda ili priča noću, jer se samosvjesna djeca mogu zabrinuti otkrivaju li tajne ili ne ili neće željeti prespavati kod nekog drugog djeteta. Ohrabrite ga da je to normalno i recite mu da je to samo njegov oštri um i živa mašta koji rade cijelu noć.

Vjerojatno će vam se svidjeti i: