Piše Anita Dujić, beskompromisna mama

Anita Dujić

Ništa te ne promijeni kao roditeljstvo, to sam uvidjela u ovih godinu i pol, koliko sam majka. Kada sam saznala da sam trudna odmah sam se nadobudno vidjela kako čitam brdo literature vezano uz trudnoću, majčinstvo i bebu.

U svojoj viziji majčinstva, naravno prije majčinstva, sam mislila kako ću se pobožno držati svih onih; samo organsko, pažljivo rukom ubrano voće i povrće, organski pamuk, reciklirane maramice, voda direktno s izvora, mir, spokoj, staloženost u meni, samo pozitivne vibracije, zen glazba i naravno pomno odabrana eterična ulja prilagođena za bebe.

Dio toga što sam zamislila sam pročitala, dosta prethodno spomenutih stvari sam se neko vrijeme i pridržavala (neke su i dalje tu naravno), ali negdje na pola puta sam zastala, dogodio se neki klik i odlučila sam se prepustiti, te dozvoliti svojoj intuiciji i svom djetetu da me vode. I znala sam da će to biti pravi put za nas.

Svi težimo nekom idealu, svi imamo ciljeve i želje. No stvarnost često zna biti nešto sasvim drugo.

Svi težimo nekom idealu, svi imamo ciljeve i želje. No stvarnost često zna biti nešto sasvim drugo. Tu se onda pokazuje naša fleksibilnost i spremnost prilagodbi. Majčinstvo me uči tome svakodnevno. U mom idealnom svijetu Lily bi jela pregršt voća i povrća svaki dan, ali stvarnost je takva da ona trenutno ne želi ni vidjeti išta slično, a kamoli jesti, pa se ja moram dovijati na razne načine i smišljati kako da joj „podvalim“ zdrave namirnice.

Tu na snagu stupa kreativnost. Kreativnost u svemu; kako joj promijeniti pelenu da se ne migolji ili plače, kako joj diskretno uzeti iz ruke nešto što nikako ne bi smjela držati, kako joj objasniti da tablet ne može bacati na pod, ili da ne može prolijevati vodu iz bočice po sebi i tepihu, te kako joj na nježan način odvratiti pažnju od šaranja po svježe obojanim zidovima. To su sve čari majčinstva i izazovi s kojima se susrećemo svaki dan.

Ako se osvrnemo na (ne tako daleku) prošlost, pojam majčinstva, onda i danas, se uvelike promijenio. Smatram da su se način i pogled na roditeljstvo promijenili, na bolje dakako, no s druge strane često se osjećam izbombardirano raznim sadržajima , terminima i moranjima. Roditelji su uz sve obaveze koje imaju jako opterećeni i kronično umorni.

Puno toga nam se danas nameće i ako nisi ispunio određenu kvotu, što to znači, nisi dobar roditelj? Upravo suprotno. Na vlastitom primjeru sam naučila da jedino, i samo, treba slušati sebe i svoje dijete.

Vjerujem da sve polazi od emocije.

Ne gledam previše daleko u budućnost. Radim planove, da, ali one kratkoročne. Ne bih voljela biti rob te iste budućnosti, a niti onoga što sam si zacrtala. To nikako. Imamo okvir i sadržaj kojeg se držimo. Sadržaj je jako bitan, bez njega je inače sve šuplje. Trudimo se dan po dan, pokušavamo, nekad nam uspije, nekad ne, a na kraju dana se svemu tome smijemo, ljubimo, grlimo.

Vjerujem da sve polazi od emocije. Dijete nas osjeti čak i kada ništa ne kažemo. Oni znaju puno više nego mi mislimo i zato je od velike važnosti raditi na sebi i svojoj sreći. Točna je ona; sretna majka – sretno dijete.